(Kosti) Izveštaj testa

Ime,prezime: Primer (Muška)Pol: MuškoStarost: 37
Telesna težina: Standardna telesna težina(175cm,70kg)Datum: 2013-10-16 13:12

Izveštaj o nalazima
Testirani parametriNormalna vrednostNadena vrednostRezultat testa
Stepen kalcifikacije cervikalne kičme421 - 490431.011
Stepen kalcifikacije lumbalne kičme4,326 - 7,5314.532
Hiperostoza2,954 - 5,5435.17
Stepen osteoporoze2,019 - 4,7214.884
Reuma koeficijent4,023 - 11,62717.572
Referentne vrednosti:
 Normalno(-) Lako abnormalno(+)
 Umereno abnormalnol(++) Teško abnormalno(+++)
Stepen kalcifikacije cervikalne kičme:421-490(-)490-510(+)
 510-540(++)>540(+++)
Stepen kalcifikacije lumbalne kičme:4,326-7,531(-)7,531-8,214(+)
 8,214-9,137(++)>9,137(+++)
Hiperostoza:2,954-5,543(-)5,543-6,172(+)
 6,172-7,419(++)>7,419(+++)
Stepen osteoporoze:2,019-4,721(-)4,721-5,174(+)
 5,174-6,247(++)>6,247(+++)
Reuma koeficijent:4,023-11,627(-)11,627-16,131(+)
 16,131-19,471(++)>19,471(+++)
Opis parametara
Stepen kalcifikacije cervikalne kičme:
Neka oboljenja nastaju i napreduju bez izazivanja osećaja nelagodnosti ili bolova. Tu spada i kalcifikacija – okoštavanje cervikalnog ( vratnog ) predela kičme (med. dijagnoza Morbus Forestier ), koja često biva otkrivena tek u poodmaklom stadijumu bolesti. Formiraju se koštani mostovi usled čega dolazi do ukrućenja određenih delova kičmenog stuba. Ne primećuje svaki pacijent da se otežano pokreće. Ovaj hendikep nastaje najčešće u predelima vratnog ili lumbalnog dela kičmenog stuba. Razlog ovog oboljenja još uvek nije u potpunosti istražen. Primećeno je da veliki broj pacijenata ima oboljenja kao što su dijabetes, giht, poremećaje u razmeni masti - tzv.dislipidemija, probleme u cirkulaciji, što može dovesti i do nastajanja procesa okoštavanja kičmenog stuba.
Ukoliko ne postoji kalcifikacija onda nema ni okoštavanja. Početna kalcifikacija podrazumeva stepen hiperplazije veći od 30% , a u razvijenom stadijumu stepen hiperplazije se povećava na preko 70%.
Stepen kalcifikacije lumbalne kičme:
Određuje stepen okoštavanja tj.hiperplazije lubalnog dela kičme. Ukoliko ne postoji kalcifikacija onda nema ni okoštavanja. Početna kalcifikacija podrazumeva stepen hiperplazije veći od 30% , a u razvijenom stadijumu stepen hiperplazije se povećava na preko 70%.
Hiperostoza:
Hiperostoza predstavlja bolesno-patološko širenje kosti koje može biti usmereno prema unutrašnjosti ( endostalna hiperostoza ), kao i prema spoljašnjosti kosti (egzostoza ili kortikalna hiperostoza ). U užem smislu su hiperostoze-oboljenja kosti koja se vezuju za povećanje gustine kostiju odnosno poremećaj odnosa između koštane mase i volumena.
Hiperostoza vodi ka okoštavanju-kalcifikaciji delova kičmenog stuba. Najčešće ona nije bolna. Uzrok okoštavanja nije upalnog karaktera kao kod na pr. ankilozirajućeg spondilitisa, već je uslovljena metaboličkim poremećajima u organizmu.
Hiperostoza je veoma često oboljenje. Najčešće se otkriva slučajno prilikom rentgenskog pregleda. Pogađa ca. 5% populacije mlađe od 40 godina, ali procenat je veći što je čovek stariji, tako da kod osoba starijih od 70 godina procenat obolelih iznosi u proseku 10%. Muškarci su češće pogođeni od žena.
Stepen osteoporoze:
Redukcija kosti u celokupnom telu je jedan fenomen. Karakteriše je pre svega snažna redukcija količine koštanog matriksa i pored toga što su pojedine komponente minerala ( najviše kalcijum i fosfor ) zastupljene u normalnim vrednostima. Drugim rečima, kod osteoporoze je količina proteina i ostalih organskih supstanci, kao i vode u kostima smanjena, dok je količina kalcijuma fosfora i ostalih minerala na normalnom nivou. Koštani matrix ima ulogu nosioca i vezu između kalcijuma, fosfora i ostalih minerala.
Ukoliko dođe do redukcije koštanog matriksa, prostor između minerala se povećava što se dijagnostikuje kao osteoporoza. Napredovanjem osteoporoze dolazi do permanentne redukcije kalcijuma, fosfora i ostalih minerala što dalje vodi do smanjenja koštanog matriksa i ukupnog nivoa minerala u kostima. Osteoporoza u starosti je zapravo posledica dugoročnog manjka kalcijuma.
Reuma koeficijent:
Reumatska oboljenja su podeljena u osnovne grupe i podgrupe. Osnovne grupe se dele na oboljenja kostiju, zglobova i okolnih mekih delova – tetive, sinovijalne burze, fascije itd. Podgrupe se odnose na akutno ili hronično recidivne sistemske inflamatorne bolesti vezivnog tkiva , koje su prouzrokovane infekcijama gornjih disajnih puteva izazvanim hemolitičkim streptokokama grupe A. Najočigledniji simptomi su lezije srca i zglobova koje često prouzrokuju signifikatna valvularna oboljenja srca i hronična reumatska oboljenja srčanih zalistaka.

Navedeni rezultati su referentnih vrednosti i nisu dijagnostičkog karaktera