(Funkcionisanje moždanih nerava)
Izveštaj testa

Ime,prezime: Primer (Muška)Pol: MuškoStarost: 37
Telesna težina: Standardna telesna težina(175cm,70kg)Datum: 2013-10-16 13:12

Izveštaj o nalazima
Testirani parametriNormalna vrednostNadena vrednostRezultat testa
Dotok krvi u moždano tkivo143,37 - 210,81108.655
Cerebralna arterioskleroza0,103 - 0,6420.103
Funkcionisanje moždanih nerava0,253 - 0,6590.455
Indeks raspoloženja0,109 - 0,3510.32
Indeks pamćenja(ZS)0,442 - 0,8170.407
Opis testiranih parametara:
I. Dotok krvi u moždano tkivo : odražava prokrvljenost moždanog regiona
 Laka insuficijencija110,24--143,37
 Umerena insuficijencija100,41--110,24
 Ozbiljna insuficijencija<100,41
II. Cerebralna arterioskleroza : održava otpor intrakranijalnog arterijskog dotoka krvi i stepen moždan arterioskleroze
 Laka skleroza0,642--0,757
 Umerena skleroza0,757--0,941
 Ozbiljna skleroza>0,941
III. Función del Nervio Craneal : sposobnost proračunavanja, sposobnost razumevanja, veština identifikacije, sposobnost orijentacije, Demenicju i td.
 Lako oštećenje0,115--0,253
 Umereno oštećenje0,053--0,115
 Ozbiljno oštećenje<0,053
IV. Indeks raspoloženja : odražava povrede moždanih ćelija
 Lakše povrede0,351--0,483
 Umerene povrede0,483--0,699
 Ozbiljne povrede>0,699
V. Indeks pamćenja(ZS) : odražava kapacitet pam?enja osobe
 Blagi poremećaj0,262--0,442
 Umereno poremećaj0,169--0,262
 Ozbiljan poremećaj<0,169
Opis parametara
Dotok krvi u moždano tkivo:
Cerebralna mikrocirkulacija se obično odnosi na sitne moždane krvne sudove , uključujući male arterije, kapilare i vene. Međutim ,definicija mikrocirkulacije nije u praksi,obzirom da nije jasno da li su i male arterije ( uključujući anatomske kriterije ) deo tog sistema. Stoga , u skladu sa vaskularnom fiziologijom, je bitna reakcija na delovanje jednog povišenog pritiska na unutrašnji zid krvnog suda a ne definisanje na osnovu prečnika ili njegove strukture. Na osnovu ove definicije mikrocirkulacionom sistemu pripadaju sve arterije, male vene i kapilari koji reaguju putem miogene kontrakcije na povećan pritisak unutar suda.
Primarna funkcija mikrocirkulacije je regulisanje potreba ćelija za hranljivim supstancama i kiseonikom, ujedno i regulacija i drastično snižavanje hidrostatičkog pritiska u kapilarima, čime se omogućava razmena materija.
Mikrocirkulacija ima izuzetan značaj kod određivanja ukupnog perifernog otpora i predstavlja primarno polje potencijalnih kardivaskularnih oboljenja naročito u zapaljenjskim procesima.
Cerebralna arterioskleroza:
Usled arterioskleroze, raznih arterijskih upala, trauma i lokalnih vaskularnih bolesti nastalih kao posledica ostalih fizikalnih faktora, kao i usled krvnih poremećaja, otpor protoka krvi je veći i može dovesti do ishemijskih cerebrovaskularnih oboljenja.
(1)Prolazni ishemijski napad čiji se uzroci odnose na cerebralnu arteriosklerozu. Poremećaj je vezan za oštećenja u ishemijskom moždanom tkivu i centralnoj (fokalnoj) moždanoj masi.
(2) Cerebralna tromboza se najčešće dešava zbog ugrušaka krvi usled opstipacije (začepljenja).
(3) Cerebralna embolija izazvana, embolitima u krvi nastalim kao posledica raznih oboljenja i koji blokiraju krvne sudove u mozgu. U kliničkom smislu su najčešći uzrok oboljenja srca, zatim prisustvo masti u krvi, nakon preloma, usled bakterijskih infekcija, embolije (vazduha) u krvi, venskih upala, pneumotoraksa ( upale pluća ), pri čemu se blokiraju cerebralni ( moždani ) krvni sudovi. Dolazi do pucanja krvnih sudova i izliva krvi u mozak i nastajanja hemoragijskih cerebrovaskularnih bolesti.
Funkcionisanje moždanih nerava:
Moždani nervni sistem se može podeliti na tri dela u skladu sa funkcijama:
Prvi deo , koji prenosi informacije iz tela u mozak se naziva senzorni nervni sistem .
Drugi deo , koji sprovodi obradu i čuvanje informacija i rukovodi telesnim reakcijama i naziva se centralni nervni sistem. Njega čini većina mozga .
Treći deo je motorni nervni sistem, koji donosi odluke implementira i kontroliše rad mišića, unutrašnjih organa i žlezda. On obuhvata glavni nervni sistem koji kompletan organizam dovodi u spremno, aktivno, svesno i operativno stanje ili u stanje odmora odnosno sna .
Komunikacija među nervnim ćelijama tri dela moždanog nervnog sistema je uslovljena sa dva faktora: Prvi je mrežna veza među ćelijama kranijalnih (moždanih) nerava. Moždani nervni sistem čini okruglo 100 milijardi ćelija. Svaka zdrava osoba poseduje isti broj ćelija. Broj veza u nervnoj mreži među moždanim ćelijama određuje da li je osoba pametnija od druge. Svaka ćelija je vezana sa 1000 – 200.000 ostalih ćelija. U proseku postoji 15.000 veza.
Drugu čine neurotransmiteri. Prenos informacija u ćeliji zavisi od električne linije Guanidine , ali komunikacija između dva neurona zavisi od nekoliko bioloških i hemijskih materija iz organizma , koje nazivamo neurotransmiterima .
Nervna ćelija proizvodi jednu vrstu neurotransmitera u prostoru između nje i druge nervne ćelije,koji se pretvara u električni impuls i sprovodi informaciju prema15.000 ostalih ćelija sa kojima je povezana, koje nakon prijema električnog impulsa-informacije prenose dalje putem svoje povezanosti sledećim 15.000 ćelijama i tako dalje.
Otkriveno je više od 80 vrsti neurotransmitera, dok se glavni neurotransmiteri sastoje od 8 – 9 vrsta. Ovi neurotransmiteri imaju zadatak da primaju informacije iz celokupnog organizma, menjaju njihov status i služe kao determinante (određuju ) našeg raspoloženja.
Indeks raspoloženja:
Sentiment je iskustvo objektivnog odnosa prema okruženju i reflektuje da li su ispunjenost potreba ljudi .
Atmosfera (raspoloženje) je podeljeno u dve grupe : pozitivno i negativno.
Pozitivno raspoloženje može da poboljša funkcionisanje imunog sistema i unapredi opšte zdravstveno stanje, poboljšavajući kvalitet života.
Negativno raspoloženje kao na pr. žalost, strah, ozlojeđenost, apatija itd. je štetno za telesno i duševno zdravlje.
Fiziološke i psihološke studije, kao i slučajevi iz prakse pokazuju da loše raspoloženje može dovesti do oboljenja ili pogoršanja stanja postojeće bolesti, takođe i da utiče na medikametozni tretman. Ukupno zdravstveno stanje starijih osoba slabi, a samim tim se smanjuje i otpornost organizma, tako da su starije osobe podložnije različitim oboljenjima. Najčešća oboljenja su visok krvni pritisak, oboljenja srca, čirevi, dijabetes, kancerogena oboljenja i td. Starije osobe su podložnije lošem raspoloženju i pesimističkom razmišljanju usled straha od oboljavanja ili smrti, što dalje dovodi do urušavanja telesnog i duhovnog balansa, nastajanja stresa, slabljenja imuniteta i pospešivanja nastajanja bolesti. Ukoliko su starije osobe obolele pod uticajem su povećanih briga i predstavljaju ne samo za sebe, već i za porodicu, medicinski personal i društvo uopšte veliko opterećenje. Ukoliko negativno raspoloženje starijih osoba može biti promenjeno u pozitivno, to može značajno pomoći u pojačanju otpora protiv bolesti, jačanju samopouzdanja i poboljšanja životnih uslova i kvaliteta života. Raspoloženje je stoga veoma bitan psihološki faktor u zdravlju svake osobe.
Psihološki faktor se razlikuje od svih ostalih faktora i njegovo štetno delovanje po zdravlje je skrivene prirode. Obzirom da je „nevidljivog karaktera“ često se lako previđa u dijagnostici. Moderna medicinska teorija i klinička praksa je sa čistog biomedicinskog prilaza promenjena u sklop biološko-psihološko-socijalno-organski model pristupa prilikom dijagnostikovnja i dalje medicinske obrade.
Stoga je važno preduzeti korake za otklanjanje negativnog raspoloženja kod pacijenta, što je veoma bitno kod prevencije i lečenja oboljenja. Strah i frustracija imaju direktni uticaj na hiperaktivnost i anksiozni moždani centar. Depresija ima dva oblika: jedan je reaktivni a drugi unutrašnji. Reaktivna depresija nataje često kao posledica životnih dešavanja kao što je smrt prijatelja ili rođaka, preteranog rada, dugova, neverstva supružnika, razvod i sl i takvo stanje u principu nije dugotrajno i može biti otklonjeno uz pomoć drugih. Interna depresija utiče dugoročno na životni kvalitet i nastaje kao posledica na pr. nesrećnog braka, teškog života, hroničnih oboljenja, invalidnog deteta, lošeg društvenog sistema i td.
Indeks pamćenja(ZS):
Odražava i pokazuje snagu pamćenja. Cerebralna arterioskleroza, cerebralna atrofija i ostala oboljenja vode do nedovoljnog dotoka krvi u moždanu masu. Funkcionalna deklinacija ( odstupanje ) moždanih ćelija hipokampusa je histološki razlog za deklinaciju pamćenja kod starijih osoba. Pamćenje se deli na dve vrste: Jedna je auditivno pamćenje koje se budi uz pomoć zvuka odnosno slušanja a druga vizuelno pamćenje koje se izaziva uz pomoć slika.
Metode pamćenja su različite, auditivne osobe su one koje se dobro sećaju uz pomoć slušanja a pamćenje vizuelne prirode je vezano za osobe koje se brzo dobro uz pomoć gledanja. Pamćenje se deli na momentalno, kratkotrajno i dugotrajno sećanje. Na pojedine momente se osobe ne moraju sećati čitavog života, određena pamćenja mogu biti memorisana čitav život, ponekada je potrebno izvesno vreme kako bi se setili nekih stvari, a i normalno je neke stvari zaboraviti.
Ali ima nekoliko stvari koje su potrebne kako bi našu sposobnost pamćenja dugo održali. Ukoliko neke stvari zaboravimo, to može dovesti do neželjenih posledica u obrazovanju, radu i životu.
Kako dolazi do zaboravljanja? Postoje dva razloga: prvi je popuštanje memorije koje znači da jedan deo znanja zaboravimo i ne možemo uvek da ga se setimo, tako da utisak u umu polako slabi i potpuno nestaje. To je kao mastilo na listu papira, ukoliko se mastilo ne koristi stalno, boja polako bledi i nestaje. Drugi je interferencija (mešanje), ima mnogo informacija u mozgu, one se preklapaju i mešaju i ukoliko želimo da se prisetimo nečeg konkretnog ne možemo momentalno, ili što više o tome mislimo jednom ćemo se setiti.

Navedeni rezultati su referentnih vrednosti i nisu dijagnostičkog karaktera