(Šećer u krvi) Izveštaj testa | ||||
Ime,prezime: Primer (Muška) | Pol: Muško | Starost: 37 | ||
| ||||
Izveštaj o nalazima |
Testirani parametri | Normalna vrednost | Nadena vrednost | Rezultat testa |
Lučenje insulina | 2,967 - 3,528 | 2.978 | |
Koeficijent šećera u krvi | 2,163 - 7,321 | 7.095 | |
Koeficijent šećera u urinu | 2,204 - 2,819 | 2.218 |
Opis nađenih vrednosti: | |
1. Lučenje insulina: Normalno polje: 2,967~3,528 | |
1. >3,528, povećan One su često povišene kod dijabetes tip II kao i kod insulinoma. | |
2. <2,967, smanjen Nedostatak insulina – nezavisno od toga kako je nastao – ima za posledicu hronično povećanje šećera u krvi. Ovakvim osobama – dijabetes tip I se stoga obavezno prepisuje dodavanje insulina (ljudskog ili životinjskog porekla). Kod dijabetesa tip-a II postoji relativni nedostatak insulina: gde se proizvodi dovoljna količina insulina u telu, ali ga prijemne ćelije organizma ne mogu iskoristiti. Delimično je u ovim slučajevima apsolutna vrednost insulina odnosno Nivo C peptida čak i povećan. Razlog za to je najčešće kontinualno visok stepen insulina u telu. | |
2. Koeficijent šećera u krvi: Normalno polje de Glucosa en Sangre: 2,163~7,321 | |
1. >7,321, povećan nivo šećera u krvi Fiziološki se nivo šećera u krvi poveća 1 – 2 sata nakon uzimanja hrane, nakon eventualnog dodavanja glukoze ili kod terapije adrenalinom u tretmanu emocionalnog stresa. Povećanje šećera u krvi je vezano za neodgovarajući nivo insulina kod dijabetes tipa I i II, kao i kod utvrđene hiperaktvnosti prednjeg režnja hipofize ili kore nadbubrežne žlezde, kao i kod hipertireoze. Povraćanje, prolivi, povišena temperatura i sl. daju sliku blagog povećanja nivoa šećera u krvi. | |
2. <2,163, nizak nivo šećera u krvi Je prisutan kod: sportske aktivnosti, gladi. Kod prekomernog lučenja insulina koje se tretira kao funkcionalno insulinsko oboljenje. Zatim nakon injiciranog insulina ili kroz oralno dodavanje lekova za smanjenje nivoa šećera u krvi. Takođe, nivo šećera u krvi je smanjen kod neadekvatnog nivoa tiroksina odnosno kod hipotireoze, kao i kod dugotrajnog gladovanja i kod akutnih oboljenja jetre, genetski uslovljenim nedostatkom enzima i nedostatkom glikogen sintaze. | |
3. Koeficijent šećera u urinu: Normalno polje de Glucosa en Sangre: 2,204~2,819 | |
1. >2,819, pozitivan (1) Fiziološka glikosurija: nastaje kod unosa veće količine ugljenih hidrata odjednom, na kraju trudnoće i dojenja kod žena. (2) Renalna (bubrežna) glikosurija: prag bubrežne glikosurije je niži nego kod zdravih osoba, ili je bubrežna tubularna reapsorpcija glukoze smanjena. (3) Patološka glikosurija: nastaje kod dijabetesa ili hipertireoze. | |
2. <2,204, negativan Zdravlje, laka polidipsija, polifagija i poliurija koji izazivaju gubitak telesne težine. | |
Opis parametara |
Lučenje insulina: |
Insulin je vrsta proteinskog hormona. Pankreasne B-ćelije izlučuju insulin u telo. Pankreas je izdužen organ koji se nalazi pored dvanaestopalačnog creva. Ćelije pankreasa su grupisane u tzv. pankreasna ostrva koja su rasprostranjena širom pankreasa. Pankreas sadrži o 100 – 200 miliona ćelijskih ostrva koje su na osnovu svojih funkcija podeljene u sledeće grupe: |
(1) B-ćelije-(beta ćelije), čine od 60% do 80% ukupne količine pankreasnih ostrva i luče insulin koji redukuje nivo šećera u krvi. (2) A-ćelije (alfa ćelije) , čine od 24% do 40% ukupne količine pankreasnih ostrva i luče glukagon koji ima suprotnu ulogu od insulina, odnosno povećava nivo šećera u krvi. (3) D-ćelije (delta ćelije), koje čine od 6% do 15% ukupne količine i luče inhibitorne hormone rasta. Kod virusnih infekcija, autoimunih bolesti, usled genetskih faktora i drugih oboljenja u patofiziologiji dijabetičnih pacijenata dolazi do hormonskog disbalansa koji se ogleda u relativnom ili apsolutnom manjku insulinske aktivnosti i relativnom ili apsolutnom višku glukagonske aktivnosti, koji je posledica funkcionalnog bilateralnog hormonskog poremećaja između A i B ćelija. Insulinski zavistan dijabetes koji nastaje kada su ćelije pankreasa koje luče insulin oštećene ili u potpunosti nedostaju, kao i kod donje endogene sekrecije insulina, mora se primeniti spoljna-egzogena terapija odnosno dodavanje insulina. Kod insulinski nezavisnog dijabetesa je oboljenje sekrecije insulina blaže, koncentracija bazalnog insulina je normalna ili povišena, lučenje insulina je principijelno niže nego kod osoba iste težine nakon stimulacije glukozom, postoji relativni nedostatak insulina. Sekrecija insulina je važan parametar za dijagnostikovanje dijabetesa, klasifikaciju oboljenja i lečenje, kao i prognozu i sklonost mogućeg nastajanja oboljenja kod određenih riziko grupa. Na nivo sekrecije insulina utiče insulinska rezistencija kao i funkcionisanje A-ćelija. |
Koeficijent šećera u krvi: |
Šećer u krvi podrazumeva prisustvo glukoze. Druge vrste šećera kao što su disaharidi i polisaharidi nakon njihovog pretvaranja u glukozu dospevaju u krv. Nivo šećera u krvi je kod zdravih osoba u stabilnom i uravnoteženom stanju. Ukoliko dođe to uništenja ravnoteže nastupa dijabetes. |
Koeficijent šećera u urinu: |
Urinarni šećer se odnosi na prisustvo šećera, najčešće glukoze u urinu. Zdrav organizam izlučuje malu količinu šećera urinarnim putem, tako da su vrednosti nivoa urinarnog šećera negativne ili ne postoji njegovo prisustvo. Ukoliko je prisustvo šećera u krvi preko 160-180 mg/dl, pojavljuje se i veća količina šećera u urinu. Stoga nivo šećera u krvi u osnovi određuje prisustvo ili odsustvo šećera-glukoze u urinu. |
Navedeni rezultati su referentnih vrednosti i nisu dijagnostičkog karaktera |