(Kardiovaskularni i Cerebrovaskularni) Izveštaj testa | ||||
Ime,prezime: Primer (Muška) | Pol: Muško | Starost: 37 | ||
| ||||
Izveštaj o nalazima |
Testirani parametri | Normalna vrednost | Nadena vrednost | Rezultat testa |
Hematokrit | 48,264 - 65,371 | 71.092 | |
Holesterol | 56,749 - 67,522 | 61.94 | |
Hiperlipoproteinemija (HLP) | 0,481 - 1,043 | 1.712 | |
Vaskularni otpor TPR | 0,327 - 0,937 | 1.339 | |
Vaskularna elastičnost TVR | 1,672 - 1,978 | 1.235 | |
Perfuzija (prokrvljenost) miokarda | 0,192 - 0,412 | 0.308 | |
Zapremina perfuzije miokarda | 4,832 - 5,147 | 4.84 | |
Potrošnja kiseonika srčanog mišića | 3,321 - 4,244 | 4.226 | |
Zapremina otkucaja | 1,338 - 1,672 | 1.607 | |
Leva ventrikularna ejekciona frakcija | 0,669 - 1,544 | 0.828 | |
Leva ventrikularna efektivna snaga pritiska | 1,554 - 1,988 | 1.682 | |
Elastičnost koronarnih sudova | 1,553 - 2,187 | 2.06 | |
Koronarna perfuzija (prokrvljenost) | 11,719 - 18,418 | 12.433 | |
Elastičnost cerebralnih sudova | 0,708 - 1,942 | 0.813 | |
Status prokrvljenosti moždane mase | 6,138 - 21,396 | 3.436 |
Referentne vrednosti: |
| |||||||||
Hematokrit: | 48,264-65,371(-) | 65,371-69,645(+) | ||||||||
69,645-73,673(++) | >73,673(+++) | |||||||||
Holesterol: | 56,749-67,522(-) | 67,522-69,447(+) | ||||||||
69,447-74,927(++) | >74,927 (+++) | |||||||||
Hiperlipoproteinemija (HLP): | 0,481-1,043(-) | 1,043-1,669(+) | ||||||||
1,669-1,892(++) | >1,892(+++) | |||||||||
Vaskularni otpor TPR: | 0,327-0,937(-) | 0,937-1,543(+) | ||||||||
1,543-1,857(++) | >1,857(+++) | |||||||||
Vaskularna elastičnost TVR: | 1,672-1,978(-) | 1,672-1,511(+) | ||||||||
1,511-1,047(++) | <1,047(+++) | |||||||||
Perfuzija (prokrvljenost) miokarda: | 0,192-0,412(-) | 0,412-0,571(+) | ||||||||
0,571-0,716(++) | >0,716(+++) | |||||||||
Zapremina perfuzije miokarda: | 4,832-5,147(-) | 4,177-4,832(+) | ||||||||
4,029-4,177(++) | <4,029(+++) | |||||||||
Potrošnja kiseonika srčanog mišića: | 3,321-4,244(-) | 4,244-5,847(+) | ||||||||
5,847-6,472(++) | >6,472(+++) | |||||||||
Zapremina otkucaja: | 1,338-1,672(-) | 0,647-1,338(+) | ||||||||
0,139-0,647(++) | <0,139(+++) | |||||||||
Leva ventrikularna ejekciona frakcija: | 0,669-1,544(-) | 1,544-2,037(+) | ||||||||
2,037-2,417(++) | >2,417(+++) | |||||||||
Leva ventrikularna efektivna snaga pritiska: | 1,554-1,988(-) | 1,076-1,554(+) | ||||||||
0,597-1,076(++) | <0,597(+++) | |||||||||
Elastičnost koronarnih sudova: | 1,553-2,187(-) | 1,182-1,553(+) | ||||||||
0,983-1,182(++) | <0,983(+++) | |||||||||
Koronarna perfuzija (prokrvljenost): | <8,481(+++) | 8,481-11,719(++) | ||||||||
18,418-21,274(++) | >21,274(+++) | |||||||||
Elastičnost cerebralnih sudova: | 0,708-1,942(-) | 0,431-0,708(+) | ||||||||
0,109-0,431(++) | <0,109(+++) | |||||||||
Status prokrvljenosti moždane mase: | 6,138-21,396(-) | 3,219-6,138(+) | ||||||||
1,214-3,219(++) | <1,214(+++) | |||||||||
Opis parametara |
Hematokrit(N): |
Hematokrit je mera koncentracije crvenih krvnih zrnaca u krvi. On odgovara procentu ćelija u volumenu krvi i pokazuje kolika je gustina krvi i resurse vode kod pacijenta. |
Holesterol: |
Holesterin je važan sastojak ćelijske membrane i brine se o njenoj stabilnosti. Pored toga je okosnica za steroidne hormone i žučnu kiselinu. Holesterin se sa jedne strane unosi putem hrane, ko na pr. žumance i životinjske masti, a sa druge strane se proizvodi i u organizmu i to u jetri i sluzokoži creva. U krvi se Holesterin vezuje za određene belančevine (Lipoproteine), čime se transportuje unutar organizma. |
Holesterin je odgovoran za formiranje kamena u žuči i kod arterio ateroskleroze. |
Hiperlipoproteinemija (HLP): |
Kod masnoće u krvi možemo razlikovati primarno i sekundarno odstupanje od referentnih vrednosti. |
(1)Primarna Hiperlipoproteinemija: pokazuje hiperlipoproteinemiju koja može biti prouzrokovana kroz moguće neodređene spoljne faktore ( kao na pr. ishrana, upotreba medikamenata ) ili genske mutacije. |
(2)Sekundarna Hiperlipoproteinemija: pokazuje hiperlipoproteinemiju čiji su razlozi vezani za određene sistemske bolesti ili upotrebu medikamenata, kao što su dijabetes, hipotireoza, nefritični sindromi, hronična insuficijencija bubrega ili akutno otkazivanje rada bubrega i sl. |
Vaskularni otpor TPR: |
Vaskularni otpor predstavlja otpor toka (strujanja) koju krvotok pruža srcu. Otpor strujanja može biti povećan kod stenoze (suženja) krvnih sudova. |
Razlikujemo ukupan otpor krvotoka (TPR, total periferalna rezistencija ), koji meri arterijski i, cerebralni otpor-otpor kapilara u mozgu i pulmonalni otpor krvotoka (PVR, pulmonalno vaskularna rezistencija) koji meri otpor krvotoka u plućnim membranama. |
Vaskularna elastičnost TVR: |
Ovim pojmom se objašnjava stepen elastičnosti koje poseduju arterije i vene a koji predstavlja otpor koji venski i arterijski sistem vrši na pumpanje krvi iz srčanog mišića. Ovaj otpor varira u regulaciji cirkulacije, obezbeđujući ispravno snabdevanje organa i celokupnog organizm krvlju. Periferni otpor je sinonim za ovaj pojam i u stručnoj je upotrebi. Engleski izraz je „ total vascular resistance“ prev. totalni vaskularni otpor sa skraćenicom TVR. Kao sinonim se koristi pojam sistemski vaskularni otpor. Osnovna regulacija krvnog pritiska se vrši u arteriolama odnosno prekapilarnim vlaknima. Povećanje otpora nastaje kroz aktivnu mišićnu kontrakciju vaskularnih mišića i elastičnost krvnih sudova. Iako je periferni otpor u direktnoj zavisnosti od promena preseka arterija i vena u manjem delu može zavisiti i biti uslovljen i od viskoziteta (gustine) krvi. Periferni otpor je zato što se odnosi na pojam – „van srca“, odnosno u cirkulacionom sistemu. Povišen neperiferni otpor ukazuje na eventualno suženje aortne valvule ( srčani poklopac Računski se periferni otpor krvnog pritiska definiše kao razlika krvnog pritiska između srednje aorte i centralnog venskog pritiska u desnoj pretkomori podeljeno sa vremenom. |
Perfuzija (prokrvljenost) miokarda: |
Snadbdevanje srčanog mišića krvlju se vrši pomoću koronornih arterija koje nastaju iz glavne arterije – aorte. Čovek poseduje 3 velike koronarne arterije koje krvlju snabdevaju : prednji srčani, bočni srčani i zadnji srčani zid. Obzirom da se ove arterije nalaze na površini srčanog mišića – epikardialno, zovu se i eipkardialni krvni sudovi. Snadevanje krvlju se sprovodi kroz manje ogranke arterija koje zalaze u srčani mišić i granaju se u još manje ogranke – arteriole i kapilare koji predstavljaju krajnje ogranke. Snabdevanje srca krvlju a pre svega kiseonikom se sprovodi u kapilarima. |
Zapremina perfuzije miokarda: |
Stvarna sposobnost snabdevanja krvlju - prokrvljenost srca koronarnim arterijama. |
Potrošnja kiseonika srčanog mišića: |
Potrošnja kiseonika srca iznosi ca. 8-9 ml na 100 grama srčane mase u minuti (srce zdrave odrasle osobe iznosi oko 300 g). Kod maksimalnog opterećenja srca potrošnja kiseonika u srcu se uvećava za nekoliko puta. Kod zdravih koronarnih sudova čovek poseduje dovoljno rezervi za ispravno funkcionisanje srčanog mišića. |
Faktori koji utiču. Tri aspekta (1)Frekvencija srca: Srčana frekvencija je ubrzana. HOV je povećan. (2)Kontrakcija miokarda: kontrakcije srca su snažne i HOV je povećan (3)Vreme kontrakcije srčanog mišića: Što je duža srčana kontrakcija, utoliko je uvećan HOV. Niži utrošak kiseonika i snažan rad srca su karakteristike najboljeg stanja. |
Zapremina otkucaja: |
Količina krvi srca prilikom svakog otkucaja. |
Utučući faktori: Pet aspekata: (1) Efektivna cirklulaciona količina krvi (BV): ukoliko je količina krvi nedovoljna količina povratne krvi je umanjena i udarni SV volumen je redukovan. (2) Slabljenje srčanih kontrakcija: kontrakcije su niske, pritisak je nizak i niska je količina izbačene krvi. (3) Količina punjenja komore: u polju miokardialne elastičnosti, što je veći stepen punjenja, to je retrakcija veća i uvećana je količina krvi u udarnom volumenu (SV). Volumen normalnih srčanih komora iznosi 173ml, ali se ne izbacuje ukupna količina krvi. Volumen u levoj komori iznosi ca. 60% - 70% od ukupnog kapaciteta-otprilike 125 ml. (4) Veličina levog perifernonog vskularnog otpora PR: ukoliko je ( PR) uvećan, onda je SV redukovan; ukoliko je PR smanjen onda je SV uvećan. (5) Pokretanje levog komornog zida: kada komora kontrahuje onda je srčani mišić u koordiniranom pokretu. Ukoliko miokardijalna kontrakcija ne teče koordinirano, onda je SV redukovan. Na pr. pojedini pacijenti sa infarktom miokarda imaju nekonzistentnu kontrakciju srčanog mišića i SV je redukovan. Pokretanje komornog zida ne može biti pogođeno oboljenjem pod normalnim okolnostima. |
Leva ventrikularna ejekciona frakcija: |
Je vezana za indikaciju stanja otpora leve srčane komore na izlazu |
Faktori koji utiču: (1)ukoliko je izlazni kanal oštećen. Stenoza aorte i ostali faktori mogu da uvećaju VER. (2)izlazni kanal nije oštećen ali je stepen pražnjenja aorte usporen takođe je uvećan VER. (3)ukpuan vaskularni pritisak je uvećan uvećan je i VER. |
Leva ventrikularna efektivna snaga pritiska: |
Odnosi se na snagu kontrakcije efektivnog protoka krvi leve srčane komore. U normalnom slučaju kod odraslih osoba: 1,8 kg. Ukoliko je snaga srčanog mišića smanjena i kontrakcija ne protiče ujednačeno, ukazuje na moguće probleme kod vlakana srčanog mišića. Ukoliko je snaga srca visoka i kontrakcija dobra, tada je količina izbačene krvi visoka. |
Elastičnost koronarnih sudova: |
Najčešći uzrok srčanih oboljenja u razvijenim zemljama je arteroskleroza (otvrdnjavanje arterija) koronarnih sudova. Dolazi do otvrdnjavanja krvnih zidova, oni gube elastičnost i smanjuje se njihov presek (dolazi do sužavanja krvnih sudova). Smanjenje dotoka krvi vodi do koronarne insuficijencije (slabljenja srca), što znači da koronarni sudovi ne pokrivaju potrebe srca za snabdevanjem kiseonikom, dolazi do debalansa između potrebe srca za kiseonikom i njegovo nedovoljno snabdevanje usled čega nastaje stanje miokardishemije – odnosno nedostatka kiseonika u srčanom mišiću. |
Rizikofaktori koji smanjuju elastičnost koronarnih arterija su: visok procenat masnoće u krvi, pušenje, dijabetes, prekomerna težina, visok pritisak, manjak fizičke aktivnosti, psihičko preopterećenje, nasledni porodični faktori. |
Koronarna perfuzija (prokrvljenost): |
Koronarna perfuzija ili prokrvljenost koronarnih arterija a samim tim i snabdevanje srca kiseonikom zavisi od različitih faktora koja zahtevaju dodatna ispitivanja. Kratkoročno nedovoljno snabdevanje miokarda kiseonikom vodi ka angini pektoris, ukolko je ono dugoročno ili u potpunosti prekinuto dovodi do infarkta miokard odnosno propadanja srčanog mišića.. |
Elastičnost cerebralnih sudova: |
Ukoliko su arterije mozga ili karotidne (vratne) arterije koje dovode krv do mozga oštećene, to vodi ka intrakranijalnom oštećenju protoka krvi i oštećenju moždane mase. Elastičnost moždanih krvnih sudova je umanjena i njihov presek sužen što može dovesti do formiranja tromba (ugrušaka) u moždanoj masi. Ukoliko pacijenti sa arteriosklerozom prekomerno piju, dolazi do naglog povećanj krvnog pritiska što može prouzrokovati pucanje krvnih sudova u mozgu, odnosno izlivu krvi u mozak. |
Cerebrovaskularna oboljenja se zavisno od njihove istorije mogu podeliti na akutna i hronična. Akutna cerebrovaskularna oboljenja uključujući i prolazni isemijski napad su takođe cerebralna tromboza, cerebralna embolija, hipertenzivna encefalopatija, cerebralna hemoragija (moždano krvarenje), sub-arahnoidna hemoragija i td. Hronična cerebrovaskularna oboljenja su: cerebralna arteroskleroza, cerebrovaskularna demencija, Parkinsonova bolest i td. Poznata cerebrovaskularna oboljenja se najviše vezuju za akutna cerebralna oboljenja. Zdravlje je najviše ugroženo akutnim cerebralnim oboljenjima kojima se poklanja naročita pažnja, dok se honičnim oboljenjima usled njihovog dugotrajnog delovanja poklanja manja pažnja. |
Status prokrvljenosti moždane mase: |
Dovod krvi u moždano tkivo uglavnom zavisi od cerebralne arterije ili karotidne (vratne arterije). Cerebrovaskularne bolesti se mogu podeliti u dve kategorije u zavinosti od njihove vrste : ishemijska cerebrovaskularna oboljenja i hemoragijska cerebrovskularna oboljenja. |
Cerebralna arterioskleroza vodi do sužavanja moždnih arterija tako da je snbdevanje moždane mase krvlju otežano, što dalje vodi do čitavog niza pratećih simptoma. Hemoragijska cerebrovaskularna oboljenja uglavnom nastaje kao posledica dugotrajnog visokog krvnog pritiska, ili urođenih cerebrovaskularnih mana kao i drugih faktora. Nakon pucanja krvnog suda u mozgu, na moždanu masu se vrši pritisak koji sprečava prokrvljenost tog dela mozga. Pacijenti pokazuju često visok intrakranijalni ( moždani ) pritisak, dezorijentisanost i ostale simptome. |
Navedeni rezultati su referentnih vrednosti i nisu dijagnostičkog karaktera |